Raduje me da i na hrvatskoj i na srpskoj strani postoje ljudi koji grade mostove između naših naroda, kao što me rastužuju oni koji podstiču netrpeljivost i mržnju. Mržnja i netrpeljivost nas ne smeju pokolebati, nego podstaći da još više negujemo ljubav Hristovu i prema ovim drugima jer samo ljubav ima šansu da dopre i do najkamenijeg srca. A, mržnja je najteža onome koji je nosi.“, kaže na početku razgovora mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije (Perić).

Tek ste nakon nedelju dana reagovali saopštenjem na govor mržnje da u pravoslavnoj crkvi u središtu Zagreba stoluju četnički vikari?

Zahvaljujući medijima, bio sam uveren da me je Hrvatska dovoljno upoznala, i da takva apsurdna tvrdnja neće biti prihvaćena u javosti. Pogotovo što je od trenutka izricanja zlonamernih optužbi inboks počeo da se puni stotinama prijateljskih izjava podrške, od ljudi, odavde iz Zagreba i Hrvatske, koji sa indignacijom odbacuju govor mržnje. Ali, kada je ta gruba medijska zloupotreba nastavila da se širi preko internetskih platformi i društvenih mreža, osetio sam potrebu da, koliko je to moguće, sprečim dalju manipulaciju senzibilnim ljudskim dušama koje neko, iz meni nepoznatih razloga, želi da ulovi u mrežu zla i mržnje.

Opet Vas optužuju za pevanje četničkih pesama, tj. stiče se utisak da su pevane u Zagrebu?

I o tome sam više puta govorio. To nije bilo ni u Zagrebu, ni u Beogradu, nego pre više godina u Čikagu, tokom posete Srbima koji tamo žive. To su, većinom, uključujući i sveštenike, potomci političke emigracije, treća generacija. I po tome su naši narodi slični. Pesmu sa snimka sam tada prvi put čuo i pevao je slušajući druge. U jednom trenutku sam prestao da pevam, ne misleći o tome da to može doći do javnosti.

Izrazili ste svoje žaljenje zbog toga?

Žalim što sam nehotice povredio nečija osećanja, možda, zbog medijske halabuke, nekoga i razočarao. Sa druge strane, kada sam prvi put u medijima izrekao svoj stav o ovoj čikaškoj epizodi, ekstremisti u Srbiji su me napali da nisam patriota, domoljub, gotovo da sam izdajnik. Imam potrebu reći da se gnušam i osuđujem svako nasilje i svaki zločin, bez obzira pod kojom uniformom, kapom i značkom su činjeni i koje vere ili nacionalnosti su bile žrtve. Znam da ni ovo neće biti po volji mnogima i u Srbiji i u Hrvatskoj.

Istovremeno pozivate na Jevanđelje i dijalog?

Da, dijalog zasnovan na Jevanđelju nije nešto što nam poslednje preostaje, nego početna i završna pozicija, smisao života: dijalogom otkrivati lepotu lika Božjeg u drugome, čak i u onom koji misli i želi da vam ne bude prijatelj, nego neprijatelj. Neki u Srbiji, koji ne poznaju dovoljno Hrvatsku i Hrvate, a zapravo su opterećeni predrasudama uslovljenim istorijskim nasleđem, kažu mi da sam utopista i da želim da ostvarim nemoguće. Ako su u pravu, biram da budem utopista. Isto tako znam da ono što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće!

Kako se osećate u Zagrebu i imate li problema na poslu?

Događaji, poput ovih prethodnih, stalno nas vraćaju u poziciju postkonfliktnog društva, kojem je primarna osobinama unutrašnja podeljenost. U takvim okolnostima, kod manjinskih zajednica prag osetljivosti na pojave netolarantnosti je jako nizak. Ali, nazovimo stvari pravim imenom, ako neko kaže da će iz crkve izaći neko ko će nasrnuti na život vas i vaše dece i započeti krvavi pir, to nije nekakva intolerancija, nije ni verbalna provokacija, to je otvoreni poziv na ugrožavanje fizičkog opstanka onih koji se u toj crkvi mole. To su „problemi u poslu“ sa kojima se suočavamo ja i moji sveštenici. Lično, pak, nemam nikakvih problema.

Patrijarh Irinej je izjavio da Srbi strahuju da idu u svoju crkvu u centru Zagreba?

Neki Srbi se plaše da izraze svoj verski i nacionalni identitet. Pojedini mi šapatom, na ulici ili u trgovini kažu: i ja sam naša ili vaša. Da li je to opravdano ili nije? Uveren sam da ima daleko više onih koji žele da u Hrvatskoj svi žive slobodno, bez straha. Nije mi poznato da takvih pojava ima još negde u Evropi. Na potezu su političke elite.

Ali vi se često viđate u gradu?

Ponekad, kada je lepo vreme i kada imam goste, izađem sa njima u neki od kafića ili restorana u centu grada.

S tim u vezi, liturgija se prati sa video-bimovima na Cvjetnom trgu?

Hvala Bogu, u ovakvim prilikama do sada zaista nije bilo problema.

Ima problema s huliganima iz škole koja je preko puta pravoslavne gimnazije?

Mladi nisu problem nego žrtve. Ukoliko im se ne pomogne oni će uskoro biti problem za sve, ne samo za učenike, tačnije učenice srpske gimnazije, jer njih daleko više maltretiraju.

Bili ste u Srbiji na čelu Veća za telekomunikacije, da li biste Vi zabranili rad Z1?

Srećan sam što je Vaše pitanje hipotetičko. Odgovor je potvrdan.

U javnosti se nedavno pojavilo pismo Patrijarha Irineja Papi Franji oko kanonizacije kardinala Stepinca. Kakav je Vaš stav?

Moja želja je da u dijalogu o onome što jedna strana smatra kontraverznim, upitnim ili negativnim a druga strana ne smatra, još bolje upoznamo jedni druge. Na kraju, odluku donosi Katolička crkva i Vatikan.

Jeste li Vi u toj komisiji ili ne?

Pre par nedelja patrijarh me je imenovao za člana te komisije.

Kako smiriti tenzije koje su poprilične u posljednje vreme?

Neću biti među prvih stotinu ako kažem da „narcizme malih razlika“ potenciraju i zloupotrebljavaju oni koji od toga imaju jasnu korist. Ta Frojdova teorija nije nigde verodostojnije potvrđena u praksi nego u odnosima između Srba i Hrvata. Postoji samo jedan odgovor: potrebno je da se snažno čuje glas hrišćanske ljubavi. Papa Franjo je u tom pogledu uzor.