PRVA SEDMICA VELIKOG POSTA

Zove se, ona, i Čista, jer se za vreme nje – u pesmama i molitvama – čuje vapaj duše koja se kaje, čisti, oplakuje svoje grehe. Tim „stihotvorenijima“, Crkva uči verne da se odreknu greha u koji su pali, i da ne izgube raj – neuzdržljivošću Praroditelja, nego – da samopregorom uzdržavanja doću do spasenja i večnog života. Dalje, u Službi ove sedmice, preporučuju se post, molitva, suze, pokajanje, duhovni podvizi, čišćenje tela i duše, odricanje od greha i strasti, i prisvajanje vrline bdenja, – sve: da bismo se dostojno poklonili krstu, i duhovno proslavili Hristovo vaskrsenje. Za vreme ovoga dela Posta, molitve su duže i svečanije, a čitanju je dato više mesta nego pojanju. Dužinu molitava ove sedmice još više povećava Veliki kanon Sv. Andreje Kritskog, na povečerju prva četiri dana Posta. U ovoj, kao i u poslednjoj sedmici, post je znatno pooštren, na taj način što se prva dva dana posta, a po mogućstvu – i četiri dana, ništa ne jede.